I svakako takav odnos prema Zagorcu – i još uvijek nebriga najodgovornijih ljudi pogotovu sportskog direktora koji nakon što je najavio med i mlijeko uopće se ne pojavljuje na utakmicama svog kluba a kamoli pripremama – mogao je rezultirati samo onim što smo mi koji smo pohodili te utakmice i očekivali. Poraz za porazom i čvrsto posljednje mjesto.
Još jedna godina približava se svom kraju. Još jednom moramo polako ali sigurno zavirivati u ostvarenja naših klubova. Koliko su uspješni? Jesu li opravdali sredstva uložena u njih? Možda se moglo bolje? A uvijek se može tako kaže narod!
Kao kroničar sportskih događanja u Krapini u ovom trenutku mogu nekako podvući crtu (ne)uspjeha samo jednog kluba koji će u trenutku kada budete držali ovaj broj Glasa Zagorja u rukama imati iza sebe odrađenu sezonu u svom natjecanju. Svakako – radi se o nogometašima Zagorca koji su jesenski dio prvenstva završili pri samom dnu ili su se u međuvremenu, ne znam rezultat posljednjeg kola jer tekst mora u tisak prije odigranog posljednjeg kola četvrtoligaške karavane pomaknuli prema sredini tabele.
Što napisati o njima? Jednom ili sa više riječi ova godina Zagorca mogla bi se opisati – turbulentna sezona puna preokreta!
Sve je počelo još u kolovozu kada su nogometaši Zagorca uporno pitali najodgovornije – trener, predsjednik kluba i sportski direktor kluba – kada će već jednom početi pripreme za dolazeću sezonu. I nekako se krenulo, ali su te pripreme koje je vodio Domagoj Kosić više ličile na igru malih dječaka negdje na livadi negoli ozbiljnim pripremama za prvenstveno natjecanje. I svakako takav odnos – i još uvijek nebriga najodgovornijih ljudi pogotovu sportskog direktora koji nakon što je najavio med i mlijeko uopće se ne pojavljuje na utakmicama svog kluba, a kamoli pripremama – mogao je rezultirati samo onim što smo mi koji smo pohodili te utakmice i očekivali. Poraz za porazom i čvrsto posljednje mjesto. Tada reagira predsjednik kluba i dovodi nakon petog kola, kada Zagorec ima samo jedan osvojeni bod, novog trenera Marijana Mrzlečkog Maksa i tada se vidi što znači dobar učitelj. Maks u četiri prvenstvena kola osvaja devet bodova i Zagorec se malo podiže na ljestvici. No, tada se dogodilo nešto što je u Božjim rukama – Maks mora na liječenje, a Zagorec u slijedeća tri kola uspijeva primiti čak 16, a postići samo jedan pogodak. Srećom Maks se vraća i odmah u dva posljednja kola prije kraja jesenskog dijela prvenstva upisuje dvije pobjede i Zagorec kolo prije kraja dovodi do zadovoljavajućeg broja osvojenih bodova, 16 – s kojima se može mirno prezimiti i krenuti u proljeće.
I sve bi bilo lijepo da ne postoji jedan veliki ALI…..
Ne smije se dozvoliti da nogometaši Zagorca svoju posljednju prvenstvenu utakmicu u Zagrebu protiv Tekstilca Ravnice odigraju sami odnosno da ih ne prati nitko iz Uprave kluba. Ne smije se odgoditi da završi jesenski dio prvenstva, a da nitko sa tim mladićima ne razgovara i ponudi im svoju viziju kluba – gdje smo, kako ćemo dalje, što nam je cilj, tko će od igrača ostati, tko će otići, tko će doći… i još mali milijun takvih pitanja o kojima treba otvoreno razgovarati s onima koji daju maksimum za boje Zagorca na terenu. Ne smije se svesti organizacija kluba na onome što će učiniti tajnik kluba, šef omladinske škole ili oružar, jer koliko god željeli nekog pohvaliti onda možemo samo njih trojicu, uz tetu koja se zdušno brine o dresovima dečkima, a ostali – znači najodgovorniji da ih sada više ne nabrajam moraju sjesti, stisnuti glave skup i kazati otvoreno da li žele voditi Zagorec ili ne !?
Vrijeme je dragi moji, ako već nije prekasno, da se pokrenete.
I za kraj – mogu samo kazati – bravo dečki ! Dali ste maksimum na terenu, a bilo bi i bolje da ste imali potrebnu logistiku koja je nužna u svakom natjecanju! Bravo Maksu! Uspio je u ovoj polusezoni uključiti u prvi sastav neke nove klince, kojim je oduvijek obilovala omladinska škola Zagorca, kao što su Kovačec, Vragović, Kavač, Ranogajec, Koprivnjak, Zaplatić, Jurinjak, i ine predvođene starom gardom Mariom Malarićem, Marijanovićem, Medvedom, Šemničkim i inima.
Za kraj vrlo kratko o lijepim temama kojima ću se pozabaviti u slijedećoj kolumni – veterani krapinskog Zagorca osvojili su jesenski naslov prvaka osvojivši maksimalan broj bodova – 13 kola 13 pobjeda uz 46 postignutih i samo 4 primljena pogotka, a time su zaokružili uspješnu godinu jer su na malonogometnom prvenstvu Hrvatske u Poreču osvojili četvrto mjesto da bi u Rovinju na prvenstvu Hrvatske osvojili odlično treće mjesto i, vjerujem, da će samo ovi mali detalji dati dovoljnu argumentaciju da budu najuspješniji klub Krapine, jer ne vidim nikoga drugog osim njih sa takvim rezultatima na nivou Hrvatske. Kadeti košarkaškog kluba Krapine i dalje uspješno igraju svoju ligu i unatoč porazu u derbiju nalaze se na drugom mjestu tablice sa pravom se nadajući da će na kraju prvenstva biti na samom vrhu.
