IVANIŠ KORVIN
Rođen: 2. travnja 1473. u Wroclavu
Umro: 12. listopada 1504. u Krapini
Herceg slavonski i ban hrvatski Ivaniš Korvin umro je u Krapini, neposredno nakon sukoba sa Turskom vojskom kod Knina. Korvin je tada bio opkoljen, pretrpio je velik strah što mu je znatno narušilo zdravlje. Iako stranac proslavile su ga borbe protiv Turaka pa postaje narodna legenda.
Bio je nezakonit sin hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina. Nezakonitog podrijetla i bez podrške plemstva, nije imao prilike steći krunu. Pristalice novoizabranog kralja Vladislava Jagelovića nagovoriše ga da se odrekne krune, a za uzvrat mu obećaše da će postati bosanski kralj, nasljedni slavonski herceg te ban Hrvatske i Dalmacije. Od obećanja kralj Vladislav jedino mu je uskratio bosanski kraljevski naslov
Ivaniš je posjedovao velika imanja u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji. Pripadalo mu je čitavo Zagorje s gradovima Krapinom, Taborom, Vrbovcem, Cesargradom, Kostelom, Oštrcem i Belcem. Bio je u sukobu s obitelji Frankopan zbog imanja koja im je oduzeo njegov otac. Vjenčanjem 20. ožujka 1496. s Beatricom kćerkom kneza Bernardina Frankopana nestaje sukoba i jača mu ugled. Stolovao je u Krapini i Bihaću na Uni.
OLGA JELIĆ, infektologinja
Rođen: 3. travnja 1929. u Peršavesi kraj Zlatara
Gimnaziju i Medicinski fakultet završila je u Zagrebu, a 1972. doktorirala na istom fakultetu tezom Klinički spektar zaraznih bolesti. Specijalizaciju iz infektologije završila je u Zagrebu, a usavršavala se u Londonu i Tripoliju. Utemeljila je Odjel za zarazne bolesti Medicinskog centra u Slavonskom Brodu. Od 1982. izabrana je za docenticu Medicinskog fakulteta u zagrebu, a predavala je i kliničku infektologiju na Studiju medicine u Osijeku. Bavi se dijagnostikom, terapijom i profilaksom akutnih i kroničnih infektivnih bolesti. Surađuje u časopisima Liječnički vjesnik, Zdravstvene novine, Medicina, Jugoslavenska pedijatrija, Narodno zdravlje, Acta medicina Iugoslavica, Medica Jedertina, Arhiv za zaštitu majke i djeteta, Medicinski vjesnik itd. Suautorica je u medicinskim udžbenicima.
MILAN BREZINŠČAK, pravnik, urednik i političar
Rođen: 22. svibnja 1858. u Humu na Sutli
Umro: 7. travnja 1917. u Zagrebu
Pravnik, urednik i političar, Pravni studij završio i doktorirao u Zagrebu. Godine 1908. postao vladin tajnik, 1909. podžupan varaždinske županije, a 1912. voditelj Upravnog odsjeka Zemaljske vlade. Za vrijeme I. svjetskog rata obnašao dužnosti vladina povjerenika u virovitičkoj županiji i Osijeku, te u srijemskoj županiji i Zemunu. Pisao članke i rasprave, te sudjelovao u pripremi propisa o ustrojstvu lokalne uprave, upravnom pravu i postupku. Uređivao časopis Obćinar (1912-1917).
RIKARD FLIEDER JORGOVANIĆ
Rođen: 11. travnja 1853. u Malom Taboru
Umro: 24. listopada 1880. u Zagrebu
Otac mu je bio porijeklom iz Moravske (Dačice) te je 1851. primio službu zavičajnika općine Mali Tabor, odnosno kasnije kasatora na imanju irskog baruna Emilijana Kavanagha u Malom Taboru. Zbog službe otac se selio od jednog do drugog imanja; 1859. zaposlen je na imanju Klenovnik kod Varaždina, a 1861. u službi je grofa Kulmera u Šestinama kod Zagreba.
Mladi Rikard započinje školovanje najprije u Varaždinu, zatim u Zagrebu. Godine 1873. odlazi na putovanje u Italiju, a od tada započinje kontinuirano bavljenje književnošću. Pjesme koje je objavio u Vijencu, potpisao je prezimenom Jorgovanić. Pripovijedački prvijenac Mlinarska djeca najavljuju njegov definitivni ulazak u literaturu.
Prve godine aktivnog stvaralaštva od 1873. do 1878. obilježene su lirskom produkcijom, a posljednje dvije godine prevladava proza, od 1877. do 1880. tiska čak osam pripovijedaka i stotinjak feljtona. Sve to očito upućuje na to da je Jorgovanić u osnovi, bio po svom stvaralačkom habitusu predodređen (kao većina realista) za naraciju, za pripovjedački žanr, koji mu je najbolje odgovarao.
Godine 1874. i 1875. Jorgovanić najvećim dijelom provodi kao kućni informator u Slavoniji kod Dragutina pl. Mihalovića, 1875. nakratko je u Zagrebu na mjestu računarskog vježbenika pri financijskom ravnateljstvu, a zatim je ponovno u Slavoniji kod grofa Pejačevića, 1878.
U Zagreb se vraća definitivno 1878. Postaje stalni suradnik, a zatim i urednik podlistka u Obzoru, što je rezultiralo serijom njegovih feljtona i pripovijetkama sa psihološki motiviranim sudbinama junaka.
Teško bolestan, nagrizen tuberkulozom, a zatim i sarkomom na desnoj nozi umire u bolnici Milosrdne braće u Zagrebu. u 27. godini života.
Tako se sudbina poigrala s čovjekom koji je nesebično volio život, bio istinski zaljubljen i ostavio nam poetski i prozni opus kao slutnju djela natprosječna stvaraoca kojemu na žalost, nije bilo suđeno da svoja najbolja djela i ostvari. (M. Šicel)
JURAJ ŽERJAVIĆ, svećenik, opat i zastupnik u Hrvatskom saboru
Rođen: 13. travnja 1842. u Zlataru
Umro: 1. srpnja 1910. u
Rođen u Zlataru od oca Andrije i majke Josipe von Kallay. Nakon pučke škole, koju je završio u Zlataru, pohađao je gimnaziju u Zagrebu. Nakon završetka gimnazije nadbiskup Juraj Haulik šalje ga u Rim, gdje je kao novak Germanicuma od 1862. do 1869. studirao na Gregoriani, te završio filozofiju i bogoslovlje da bi nakon završetka studija bio promaknut u doktora filozofije. Za svećenika je zaređen 7. srpnja 1868., a kad se vratio iz Rima 9. svibnja 1869., imenovan je za kapelana u župi sv. Petra u Zagrebu i nadstojnika u nadbiskupskomoranotrofiju.
Od 1871. kao profesor na Klasičnoj gimnaziji, predaje latinski, hrvatski, njemački, povijest i zemljopis. Za župnika u Mariji Bistrici imenovan je 1884., gdje je dao sagraditi novu crkvu (1879. i 1882. prema nacrtu bečkog arhitekta Schmidta) i dvije škole. Postaje redovitim podarciđakonom kotara Stubičkog. Bio je zastupnik Saboru na strani pravaša. Žerjavić poklanja svoju kuću u Žerjavićevoj ulici u Zagrebu i 200.000 kruna za osnivanje i uzdržavanje prve Tehničke visoke škole iz koje kasnije nastaje Tehnički fakultet. Sredstvima Žerjavićeve zaklade kasnije se je krenulo u izgradnju zgrada laboratorija i stanica u dvorištu fakulteta na Rooseveltovom trgu, kao i niz ostalih projekata namijenjenih unaprjeđenju visokoškolskog obrazovanja u Zagrebu.
U vremenu od 1870. do 1875. Žerjavić je napisao više crkvenih djela i znanstvenih radova, te pisao za Katolički list. O postanku čovječje duše, Nepogrešivost papina Čovjek – majmun i Placetum regium.
Zbog značajnog doprinosa znanosti i obrazovanju potkraj 19. i početkom 20. stoljeća jedna od središnjih zagrebačkih ulica nosi ime po njemu.
ALOJZ BOROŠA, pisac
Rođen: 14. travnja 1841. u Donjoj Stubici
Umro: 22. listopada 1920. u Zagrebu
Bio je kapelan u Zlataru (1865-70), vjeroučitelj u realci i ženskoj učiteljskoj školi sestara milosrdnica u Zagrebu te ravnatelj sestara magdalenki koje su u Zagrebu 1879. otvorile Više ili građansko industrijalno kućansko učilište. Istakao se kao promicatelj školovanja ženske mladeži i jedan je od osnivača Društva Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Surađivao je u Obzoru, Narodnim novinama i Hrvatstvu.
JURAJ GREŠIĆ, sakupljač napitnica
Rođen: 16. travnja 1778. u Ladislavcu kraj Zlatara
Umro: 18. studenog 1841. u Pušći
Po završetku studija bogoslovlja zaređen je za svećenika 1802. u Zagrebu. Bio je kapelan u Donjoj Stubici, a od 1805. župnik u Pušći gdje je, naslijedivši T. Mikloušića, djelovao 36 godina. Tu je nastala zbirka napitnica koje je Grešić skupio ili možda iz neke rukopisne pjesmarice nepoznatog zapisivača prepisao, a sačuvana je u prijepisu Grešićeva rođaka, zlatarskog župnika Ladislava Forka i pod naslovom Napitnice iz Protokoluma Grešićevoga čini drugi, veći dio Forkove pjesmarice priređene 1823. za tisak. Cjelovit tekst te pjesmarice objavio je 1937. F. Fancev u raspravi Hrvatska dobrovolja u popijevkama, zdravicama i napitnicama prošlih vjekova.
16. travnja 1993. - konstituirana Županijska skupština Krapinsko zagorske županije
U Gradu Krapini kao glavnom gradu i županijskom sjedištu konstituirana je Županijska skupština Krapinsko zagorske županije. Na prvoj konstituirajućoj sjednici Županijske skupštine Krapinsko-zagorske županije izabran je župan dr. Franjo Kajfež, za podžupane izabrani su Ivica Zaplatić inž. i Zorislav Drempetić Hrčić ak. slikar, te predsjednik Županijske skupštine Stjepan Lesičar dipl. oecc. i potpredsjednici Mladen Kurečić dipl. ing. i Nikola Šiljeg prof. Za tajnika županije izabran je Zlatko Kuhar.
17. travnja 1641.- datum osnutka franjevačkog samostana
Franjevci u Krapinu dolaze na poziv Krapinskog gradskog vijeća, suca Krištova Taharića i 12 prisežnika. Trebali su svojim djelovanjem osloboditi narod od barbarskih običaja. Zagrebački biskup Benko Vinković koji se s time složio, odredio je mjesto za crkvu i samostan. Točan datum osnutka samostana je 17. travnja 1641. kada se sastaju u Krapini Đuro Gorup, opunomoćenik baruna Franje Keglevića, franjevci i izaslanici biskupa Benka Vinkovića. Barun Franjo Keglević franjevcima je dodijelio posjedovnu česticu na kojoj je bila kapela Sv. Katarine i kuća za hodočasnike, te okolno zemljište i vrtove, pošumljeno brdo iznad samostana Vrbec i neko zemljište za vinograde. Također u dvije iduće godine obvezao se dati 1000 kola komadnog kamena, dvije opremljene vapnare s radnom snagom, 100 aktova vina, 100 centi različitog žita i 50 ugarskih forinti.
Zidanje samostana počelo je 1644., gvardijan je tada bio opat Đuro Jagić, a pomogli su radom stanovnici Krapine i okolnih sela. Crkva je bila osposobljena za upotrebu 1657. kada ju posvećuje zagrebački biskup Petar Petretić.
OTON IVEKOVIĆ slikar, kostimograf, publicist i pisac
Rođen: 17. travnja 1869. u Klanjcu
Umro: 4. srpnja 1939. u dvorcu Veliki Tabor
Rođen u Klanjcu, 17. travnja 1869., Iveković stječe obrazovanje najprije u Zagrebu kod Ferde Quiquereza, a potom u Beču, Münchenu i Karlsruheu. Brojna putovanja domovinom i inozemstvom zabilježit će u manje poznatim skicama i akvarelima s motivima hrvatskih starih gradova, s Velebita i Amerike ili pak Makedonije. Još u vrijeme naukovanja, specijalizirao se za povijesno slikarstvo. Radio je i u ateljeu Vlahe Bukovca. Za vrijeme Prvog svjetskog rata slikao je na bojištima, a potkraj života povukao se u dvorac Veliki Tabor.
Ivekovićevo je slikarstvo akademsko, ali i puno domoljubnoga romantičkog zanosa. Uz povijesne radove koji su i najpopularniji, primjerice Dolazak Hrvata na more, najkvalitetniji su mu radovi neposredne i svježe skice čestih putovanja po Lici, Dalmaciji i Bosni. Djelovao je i kao ilustrator knjiga. Za zagrebačko kazalište izrađivao je nacrte povijesnih kostima, te pisao o kostimografiji. Bavio se i publicistikom, pišući uspomene i putopise u kojima se očituje njegov polemički duh.
Oproštaj Zrinskog i Frankopana od Katarine Zrinske posve je sigurno jedna od najpoznatijih slika hrvatskog slikarstva i njezina autora Otona Ivekovića. Djelo je slikano u nekoliko inačica koje Otona Ivekovića predstavljaju baš onakvim kakav je on doista i bio – slikar velikih povijesnih scena i domoljubnoga zanosa, ali otkrivaju i njegovu manje isticanu slikarsku značajku – težnju k intimnom i tihom prizoru.
IVAN NEPOMUK JEMERŠIĆ, publicist i političar
Rođen: 17. travnja 1864. u Martinišću kraj Velikog Trgovišća
Umro: 7. prosinca 1938. u Grubišno Polje
Po završetku bogoslovije na Nadbiskupskom sjemeništu zaređen je za svećenika 1887. Kapelan, a potom i župnik bio je u Grubišnom Polju, a od 1937. postaje zagrebački počasni kanonik. Popularnost je stekao djelima Majka u radu za Boga i Hrvatsku ili Dar hrvatskim ženama, Temeljne istine objave božje i razum, Bog i Hrvatska te zbirkom pripovijesti Iz života za život, osobito prihvaćenom među hrvatskim iseljenicima u Americi. Djelom Hrvatski narod. Knjiga za pouku hrvatskom seljaku i prijateljem našeg naroda želio je puku prenijeti rodoljubnu misao i nadu u bolju budućnost domovine, a svjestan političke, kulturne i gospodarske zaostalosti hrvatskog društva, zauzimao se za njezinu financijsku neovisnost i slobodu. Cjelokupno prvo izdanje bilo je zaplijenjeno i uništeno, a nakon izostavljanja zabranjenih dijelova, 1899. objavljeno je drugo izdanje. Zauzimao se za jedinstvo oporbe – poznat je njegov teatralni čin na skupu oporbe kad je kleknuo pred J. Franka moleći ga da pristane na fuziju oporbenih stranaka. Kada je 1903. odbio ponudu mađarona da im bude zastupnikom, počeo je njegov politički progon pa je osuđen na šest mjeseci zatvora. Po izdržavanju kazne, vrativši se u Grubišno Polje, svoje uspomene na zatvorske kazne opisao je u knjizi Bez slobode. Premda izabran na listi Starčevićeva hrvatske stranke prava (1908. i 1911.), svoje neslaganje s programom stranke opisao je u djelu Moje stanovište, primjerak kojega se čuva u Zavičajnoj zbirci Knjižnice. Istupe u Parlamentu objavio je u brošuri Govori zastupnika hrvatskog naroda Ivana Nep. Jemeršića. Objavljivao je putopisna djela, a literarni prilozi i osvrti te članci povijesne, političke, filozofsko-teološke i gospodarske tematike objavljivani su mu u publikacijama Glasnik sv. Josipa, Obzor, Hrvatska, Edinost, Hrvatska domovina, Hrvatsko pravo, Hrvatska zastava, Hrvatsko pitanje, Katolički list, Nezavisnost, Hrvatska duša i Hrvatski Zagorac. Prevodio je sa češkoga. Zalagao se za gradnju željezničke pruge kroz Grubišno Polje gdje je osnovao i Hrvatsku seljačku zadrugu. Na svojem posjedu poučavao je seljake naprednom poljodjelstvu, a bavio se i pčelarstvom. Od 2003. u Grubišnom Polju održava se pjesnički skup njemu u spomen.
LJUBO ŠKRNJUG, slikar
Rođen: 18. travnja 1925. u Velikoj Erpenji kod Zaboka
Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu 1952. u klasi prof. Ljube Babića. Slikar je gradskih krajolika, sumorna raspoloženje i nenametljive socijalne poruke. U motivima zagrebačkih predgrađa prevladava čvrsta konstrukcija i zagasiti kolorit dok se paleta u «Istarskom ciklusu» rasvjetljuje, a potez postaje slobodniji. U posljednje vrijeme slika temperom motive mrtve prirode mekih, prigušenih tonova. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Opatiji, Sarajevu, Rovinju, Le Havreu, Vinkovcima i Mariboru.
19. travnja 1899. – u Krapini osnovana Strahinščica, podružnica Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu
U Krapini je, u svratištu Kruna, 19. travnja 1899. osnovana Strahinščica, podružnica Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu. Za predsjednika odbora bio je izabran Žiga Vitez Maravić, za potpredsjednika Vilibaldo Sluga, za tajnika Gašo Vac, a za blagajnika Franjo Kalečak. Podružnica je imala 30 članova. Još 1883. bilo je u Krapini osnovano povjereništvo Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu. Povjereničku dužnost od 1883.-1898. obnašao je krapinski odvjetnik dr. Josip Majcen. Povjerenici su u svojim sredinama širili smisao za planinarstvo, a prigodom izleta zagrebačkih članova u njihovo područje osigurali su im prenoćišta. (M.T.)
LJUDEVIT GAJ
Rođen: 8. srpnja 1809. u Krapini
Umro: 20. travnja 1872. u Zagrebu
Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809 u Krapini. Umro je u Zagrebu 20. travnja 1872. Gimnaziju je učio u Varaždinu, Zagrebu i Karlovcu, a filozofiju u Beču i Grazu, te pravo u Pešti. Doktorirao je u Leipzigu. Njegova Kratka osnova horvatzko-slavenskoga pravopisanja, tiskana u Budimu 1830., hrvatskim i njemačkim usporedno, temelj je hrvatskoga književnog jezika. Gaj je pojednostavio pravopis, davši za svaki glas jedan znak. Među najvažnije od brojnih aktivnosti koje je poticao svakako ide tiskanje prvih hrvatskih narodnih novina: Novine horvatske, koje će potom postati Ilirskim narodnim novinama s nedjeljnim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska. Prvi broj Danice pojavio se 6. siječnja 1835., a prvi tekst objavljen novim Gajevim pravopisom, bila je Mihanovićeva Horvatska domovina, budnica koja će kasnije biti prihvaćena kao hrvatska himna. Gaj je potaknuo i osnivanje tiskare koja je počela djelovati 1838., iste godine kada je osnovana Ilirska čitaonica, koja je uskoro postala središnjom ustanovom kulturnog i političkog života. Godine 1840. Gaj je otišao u Rusiju da bi dobio novčanu pomoć za ostvarivanje svojih brojnih zamisli. Od Ruske akademije tom je prigodom dobio tisuću, a od slavenofila 15 tisuća rubalja. Godine 1842. osnovana je Matica ilirska sa zadaćom tiskanja djela stare hrvatske književnosti iz Dubrovnika i Dalmacije. Kada je godinu dana kasnije zabranjeno ilirsko ime, kako bi se – navodno – vratio mir među stranke, i sam je Gaj znatno izgubio na dotad nepomućenom ugledu. Želeći spriječiti propast Danice, sam ju je 1848. dokinuo. Pet godina kasnije, uhićen je pod optužbom o spremanju pobune. Iako je oslobođen optužbe, bio je to zapravo njegov kraj. Život je završio u potpunoj bijedi. Pokopan je na Jurjevskom groblju u Zagrebu, a kasnije su njegove kosti prenesene u Ilirsku arkadu na Mirogoju.
LADISLAV JAMBREKOVIĆ, pedagog i kateheta
Rođen: 20. travnja 1865. u Maču
Umro: 5. siječnja 1910. u Zagrebu
Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, a posljednja dva razreda u Nadbiskupskom liceju u Zagrebu gdje je i na Bogoslovnom fakultetu završio dvije godine bogoslovlja. Kao gojenac zavoda Gemanicum studirao je na Gregoriani gdje je postigao doktorat iz filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1890. Sljedeće godine predaje propedeutiku u Nadbiskupskom liceju, a potom biva imenovan profesorom vjeronauka u Kraljevskoj gornjogradskoj velikoj gimnaziji. Prijedlog profesorskog zbora Bogoslovnog fakulteta za imenovanje voditeljem katedre pastoralne teologije vlada je odbila iz političkih razloga. Godine 1895. bio je nadstojnik, a posljednjih godina života i ravnatelj Nadbiskupskog sirotišta. U Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima bio je od 1896. do 1902. društveni tajnik, od 1899. do 1904. urednik popularno-poučnih izdanja, a od 1901. do 1905. urednik kalendara Danica. Sudionik je u osnivanju Hrvatskog katoličkog tiskovnog društva i Hrvatske poljodjeljske banke. Uređivao je pedagoški časopis Kršćanska škola (1906.- 1908.). Njegovim nastojanjem utemeljeno je 1907. Hrvatsko katoličko katehetsko društvo kojemu je bio prvi i doživotni predsjednik. Radove o nastavi, internatima, školskom sustavu, crkvenoj povijesti objavljivao je u: Hrvatskom učitelju, Katoličkom listu, Obzoru, Glasniku sv. Josipa, Kršćanskoj školi, Pobratimu, Izvješću Kr. gornjogradske velike gimnazije u Zagrebu, Hrvatstvu.
PETAR TOMIĆ, povjesničar
Rođen: 22. travnja 1839. u Zaboku
Umro: 11.veljače 1918. u Zagrebu
Studij zemljopisa i povijesti završio je 1871. u Beču, a doktorirao 1874. u Grazu. Od 1863. do 1882. bio je profesor u gimnazijama u Zagrebu, Osijeku, Gospiću, Rakovcu i Srijemskoj Mitrovici. Iz političkih razloga bio je umirovljen te je neko vrijeme boravio u Rusiji. Od 1886. do ponovnog umirovljenja 1909. bio je gimnazijski profesor u Zagrebu. Priloge iz geografije, povijesti i pedagogije objavljivao je u različitim listovima i časopisima, napose u Nastavnom vjesniku, a autor je i kompilacije Poviest rimska do careva.
MARIN CEROVAC, ekonomist
Rođen: 23. travnja 1924. u Svetom Križu Začretju
Umro: 23. svibnja 1985. u Zagrebu
Srednju školu i Ekonomski fakultet završio je u Zagrebu gdje je i doktorirao. Radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku, Otočcu, Čakovcu i Zaboku, potom kao profesor na Višoj ekonomskoj školi u Varaždinu, a od 1962.-1969. direktor je Centar za ekonomski studij u Varaždinu. Od 1977. je redoviti profesor na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu. Jedan je od osnivača Nastavnog centra u Mülheimu gdje je radio i kao predavač. Članke je objavljivao u Zborniku radova Ekonomskog fakulteta (Osijek), Zborniku radova Više ekonomske škole (Varaždin), Zborniku radova Fakulteta za vanjsku trgovinu (Zagreb), Ekonomskom pregledu i Našim temama. Autor je publikacija iz područja ekonomske teorije, političke ekonomije, zakona vrijednosti itd.
MARIJAN BUJANIĆ, pjevač, bariton
Rođen: 24. travnja 1924. u Mihovljanu
Kod F. Lunzera u zagrebačkoj Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski završio je studij pjevanja. Karijeru ja započeo kao član zbora Radio-Zagreba, zatim postaje solist zagrebačkog kazališta Komedija, operni pjevač u Klagenfurtu, a od 1959. solist Opere HNK u Zagrebu. Zapažene su njegove interpretacije – lirske baritonske uloge u romantičnim operama – Rigoletta u istoimenoj Verdijevoj operi, Posu i grofa Lunu (G. Verdi Don Carlos i Trubadur), Figara (G. Rossini, Seviljski brijač), Onjegina i Jeleckog (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama) te Nikolu Šubića Zrinjskog i Bana Legeta u istoimenim operama Ivana Zajca. Istaknuo se i kao koncertni pjevač, interpret vokalne lirike.
